Juvenilni artritis
Reumatske bolesti mogu da se jave i kod djece, a nastaju kao posljedica genetske sklonosti, djelovanja različitih infekcija i faktora spoljne sredine – ishrana, klimatski faktori i sl.
Najčešća reumatska bolest djece je juvenilni artritis.
Procenjuje se da u Crnoj Gori od nekog njegovog oblika boluje puno djece i adolescenata do 18 godina. Najnovija istraživanja pokazala su da postoji značajan porast oboljevanja, ali i da ove bolesti ostavljaju trajne posledice na funkcionalnu i radnu sposobnost u odraslom dobu čak kod više od polovine oboljeelih. Juvenilni artritis može da se javi u svim uzrastima, počev od prve godine života, kod oba pola. Različiti oblici bolesti imaju svoje karakteristične simptome, po čemu se mogu razlikovati, ali i različitu prognozu i terapijski pristup. Ipak svi se odlikuju pojavom hronične ili akutne upale zglobova ranije ili kasnije u životu, a od oblika bolesti, pravovremeno postavljene dijagnoze i primenjene terapije, zavisi hoće li ova upala zglobova ostaviti teške posledice po zdravlje pacijenta.Nažalost, bolest se u početku može manifestovati vrlo nespecifičnim simptomima, poput ponavaljanih temperatura ili pojave promjena na koži i očima ili nekim drugim simptoma, a bez zglobnih manifestacija.
Autoimunski poremećaj koji je u osnovi nastanka juvenilnog reumatoidnog artritisa zahteva primjenu različitih lekova koji djeluju na imunske mehanizme u organizmu čime se postiže kontrola poremećenog imunskog procesa i smanjuje stepen oštećenja zglobova. Uglavnom se za liječenje lakših oblika bolesti koriste različite vrste nesteroidnih antireumatika i kortikosteroidi.
Revoluciju u liječenju reumatskih bolesti, kako odraslih tako i djece, donijelo je uvođenje biološke terapije za liječenje autoimunskog poremećaja. Ovi lijekovi sadrže supstance koje mogu da blokiraju stvaranje različitih zapaljenskih molekula u organizmu, odgovornih za započinjanje i održavanje hroničnog zapaljenskog procesa koji je u osnovi imunskog poremećaja.
Reumatske bolesti
Reumatske bolesti predstavljaju skup različitih bolesti čiji su zajednički simptomi: upalni proces, otok i bolovi u zglobovima, mišićima, tetivama kao i smanjena pokretljivost. Ne postoji lek koji leči uzrok bolesti, ali se upotrebom lekova, izbalansirane dijete, određene fizičke aktivnosti i relaksacionim metodama bolest može držati pod kontrolom i poboljšati kvalitet života.
Milioni ljudi širom svijeta pate od neke vrste reumatskih oboljenja. Reumatske bolesti uglavnom napadaju zglobove, tetive, ligamente, kosti, mišiće, a neke zahvataju i unutrašnje organe. Većina reumatskih oboljenja je autoimuna, odnosno nastaje kada imuni sistem, koji u normalnim uslovima brani organizam od štetnih uticaja sredine, počne da napada sopstvene ćelije.
Ono što se oboljeli najčešće pitaju je zašto su dobili neku od tih bolesti. Veruje se da uzrok tih oboljenja leži u kombinaciji genetskih i faktora spoljašnje okoline. Drugim riječima, ukoliko je osoba ima genetsku predispoziciju da dobije neku od reumatskih bolesti, možda će određeni činilac spoljašnje sredine biti okidač da se oboljenje razvije.
Sa druge strane, nekim reumatskim bolestima su sklonije žene nego muškarci. To je slučaj kod lupusa, reumatoidnog artritisa, skleroderme i fibromijalgije, dok su muškarci skloniji gihtu.
Najčešća reumatska oboljenja
Reumatoidni artritis
Od reumatoidnog artritisa pati manje ljudi nego od osteoartritisa, pri čemu 75 % bolesnika su žene. Kod ovog oboljenja imuni sistem napada sopstvena tkiva izazivajući bolove u zglobovima, otok i ukočenost. U težim slučajevima ovo oboljenje može dovesti do trajnog oštećenja zglobova i deformiteta.
Pored bolova, otoka i ukočenosti zglobova (zahvaćeno je više simetričnih zglobova), koja je naročito izražena ujutru, simptomi uključuju i umor, groznicu, izrasline, koje se često nazivaju reumatoidni čvorići.
Psorijatični artritis
Psorijatični artritis je upalna reumatska bolest djece i odraslih povezana sa psorijazom. Većina bolesnika najprije razvije psorijazu kože, a nakon toga nastupi psorijatični artritis, dok kod manjeg broja bolesnika kožna i zglobna bolest nastupe istovremeno ili se artritis pojavi prije psorijaze.
Takođe su ustanovili kako je većina saznala za svoju dijagnozu psorijatičnog artritisa znatno kasnije. Ukupno jer 44 posto ispitanika izjavilo kako su dijagnozu dobili godinu dana poslije postavljanja dijagnoze psorijaze, a gotovo 30 posto pacijenata je pričekalo dvije ili više godina.
„Ključno je postaviti dijagnozu i liječiti psorijatični artritis u ranoj fazi kako bi se spriječilo oštećenje zglobova. Osobe koje boluju od psorijaze i koji imaju u porodicnoj istoriji ove bolesti bi se trebali pratiti i javiti doktoru ako primijete jedan ili nekoliko sljedećih simptoma:
Glavni simptomi su bolovi, deformiteti i oštećena funkcija upalom zahvaćenih zglobova, često se javlja bol u tetivama, u kičmi te bol u mišićima, naročito u početku bolesti.
Rjeđe se bolest javlja na velikim zglobovima (kukovima, koljenima, nožnome zglobu, ramenima, laktovima). Prsti s oboljelim zglobovima mogu promijeniti boju i odebljati.
U velikom postotku se javljaju promjene na noktima u obliku sitnih rupičastih udubljenja nokata pa do potpunog oštećenja cijelog nokta.
Stres može da dovede do pojave i pogoršanja i psorijaze i artritisa.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, rendgenološkog nalaza i laboratorijskih pretraga a liječenje obuhvaća odvojenu terapiju psorijaze i psorijatičnog artritisa.
Psorijatičke promjene na koži liječe se različitim mastima.
Najčešće su to kreme koje sadrže kortikosteroide (hormone). (Kortikosteroidi: Grupa steroidnih hormona koje stvaraju i luce stanice kore nadbubrežne žlijezde.) Navedeni hormoni mogu uzrokovati stanjenje kože.
Ultraljubičasta svjetlost, sama ili u kombiniciji s lijekovima, uspješno djeluje na kožne promjene kod psorijaze.
Psorijaza se liječi po ustaljenim dermatološkim principima, a psorijatični artritis liječi se farmakoterapijom, fizikalnom terapijom, balneoterapijom (NAFTALAN), a podjednako su važne opšte mjere, prevencija i PREHRANA.
Farmakoterpija se dijeli na temeljno liječenje i protivupalno liječenje.
Za protivupalno djelovanje koriste se hormoni kore nadbubrežne žlijezde i nesteroidni protivupalni lijekovi. Glukokortikoidi se mogu primijeniti sistematski u obliku tableta i intramuskularnih injekcija, ili lokalno u obliku infiltracije u upalom zahvaćeni zglob, kao vrsta blokade.
Od lijekova se koriste Sulfasalazin, Metotrexat, Azotioprin, Ciklosporin i soli zlata, ali se te soli sve rjeđe koriste.
Bol i jutarnja ukočenost zglobova obično se dobro liječe antireumatskim lijekovima (NSAR). Ti se lijekovi najčešće uzimaju naveče, nakon večere.
Takvo liječenje obično provodi reumatolog. Ako se koristi terapija solima zlata, ili metotreksatom treba pregledati mokraću i krvnu sliku. Naime, metotreksat može oštetiti koštanu srž u kojoj se stvaraju bijele krvne stanice (leukociti).
Kortikosteroidi utječu na zglobne znakove i poboljšanje nastaje već nakon 48 sati od njihove primjene. U dugotrajnoj primjeni uzrokuju više nuspojava. To je razlog zašto se daju samo povremeno, obično kada je bolest vrlo aktivna i teška
Balneoterapija, a naročito termalne vode koje sadrže sumpor odnosno naftne derivate povoljno djeluju na smirivanje zglobnih i kožnih simptoma.
Vrlo su dobre kupke od trina sijena jer imaju korisna svojstva, eterična ulja iz njih pri kupanju lako prodiru u pore. Već nakon treće kupke dolazi do olakšanja, bol iščezava, a pokretljivost se povećava. Kupke se obavljaju uveče, prije spavanja.
Sistemska primjena izaziva niz nuspojava. Najčešće su one u probavnom traktu, želucu i u crijevima. Prekid terapije treba biti postupan.
Antireumatici se uvijek uzimaju nakon obroka, ili s pola do jedne čaše mlijeka. Tako se izbjegavaju nuspojave.
Starije osobe moraju uzimati manje doze od mladih bolesnika.
Prevencija
Preventivno je poželjno da se održi pokretljivost zglobova, naročito ruku.
to se postiže provođenjem jednostavnih vježvi.
Ako obole zglobovi šaka, njih treba razgibavati ujutro u toploj vodi. Ako su pak zahvaćeni koljenski zglobovi, potrebno je razgibavati zglobove i mišiće. Slično tome treba razgibavati ostale zglobove (kukove, nožne zglobove, i kičmu (vratnu i slabinsku) u smislu jačanja mišića.
Vježbe i plan vježbi obavezno treba da odredi fizioterapeut. Vrlo je važno to prihvatiti, obavljati vježbe i održati zglobove pokretnima, te jačati mišiće da bi se spriječila deformacija zglobova.
I bolesnicima sa psorijatičnim artritisom preporučuju se iste mjere opreza i dijete kao i kod običnog artritisa,
Osteoartritis
Osteoartritis je bolno stanje u kome se vremenom oštećuje hrskavica koja oblaže krajeve zglobova. Kako se hrskavica smanjuje, tako je i trenje kostiju i zglobova prilikom kretanja veće, što oštećuje zglobove i dovodi do upale. Osteoartritis nije sastavni dio starenja, predisponirane su osobe koje su naslijedile slabiju hrskavicu. Zahvaćena su uglavnom koljena, kukovi, vrat, prsti, donji dio leđa. Simptomi su najčešće bolovi, oticanje i osjetljivost u zglobovima, koji mogu biti topli pri dodiru, zatim, slabost mišića, bolovi pri hodu, teškoće pri oblačenju, češljanju, sjedenju ili hodanju uzbrdo.
Sistemski eritemski lupus
(SLE) SLE je još jedno autoimuno oboljenje. Imuni sistem napada i oštećuje zglobove, kožu, bubrege, srce, pluća, krvne sudove, mozak. Simptomi su bolovi i ukočenost zglobova, umor, osip, koji se na obrazima karakteristično ispoljava šireći se od nosa prema obrazima u formi leptira, zatim blago povišena temperatura, opadanje kose, anemija, bolovi u grudima, nervoza, a mogu ga pratiti i embolije.
Giht
Giht je forma artritisa (upala zglobova) koju prati taloženje kristala mokraćne kiseline u zglobovima. Mokraćna kisjelina se normalno stvara u organizmu, međutim, ukoliko je poremećena ravnoteža u njenom metabolizmu, ona se taloži, a ne izlučuje. Taloženje kristala mokraćne kisjeline dovodi do upala u epizodama, oticanja i bola u zglobovima, a zahvaćen je obično nožni palac.
Fibromijalgija
Oboleli od fibromijalgije osećaju bol u tkivima i mišićima koji podržavaju kosti i zglobove, prilikom kretanja. Bol, ukočenost i osetljivost u podurčju mišića i tetiva, naročito u predjelu vrata, kičme, ramena, kukova, neki su od simptoma bolesti. Često se uz ove simptome javlja i zamor i poremećaj pri spavanju.
Skleroderma
U prevodu, skleroderma znači „gruba koža“. To je sistemsko oboljenje koje zahvata kožu, krvne sudove i zglobove. Može takođe zahvatiti i pluća i bubrege. Kod ovog oboljenja u koži i unutrašnjim organima u velikim količinama stvara se kolagen (vlakasti protein).
Morbus Bechterew
Morbus Bechterew je hronična bolest, koja se kod najvećeg broja oboljelih otkrije jako kasno, kod nekih traje i pet do sedam godina dok ne dobiju pravu dijagnozu. Tada je skoro svaki treći pacijent izložen teškim simptomima bolesti i ima smanjen kvalitet življenja.
Kod najvećeg broja pacijenata javljaju se duboki bolovi u donjem dijelu leđa. Bolovi imaju najjači intenzitet u drugoj polovini noći i u rano jutro. Pored toga tipična je takozvana jutarnja ukočenost kičme, koja traja pola sata ili duže. Bolovi se smanjuju kretanjem, mirovanje ih pogoršava.
Ukoliko se bolest ne liječi adekvatno, može doći do javljanja i širenja upale, kičma se sve više koči i grbi, čak i najjednostavnije okretanje leđa pretstavlja izazov, saginjanje je sve teže, bolovi sve jači. Na kraju je kičma skroz okoštana i ovaj razvoj je ireverzibilan, znači ne može se izliječiti. Za pacijente to znači da su jako spriječeni u kretanju i kvaliteti življenja. Najjednostavniji pokreti su problematični, a, za zdrave najjednostavnije radnje kao što su vezivanje cipela, penjanje ili spuštanje uz stepenice, duže stajanje itd, postaju skoro nemogući. Pacijenti kod kojih se bolest ne liječi mogu razviti, za Morbus Bechterew tipičnu, grbu na leđima.
U ranom stadiju se bolest jako teško dijagnosticira. Konačnu dijagnozu Morbus Bechterew postavlja specijalist za reumatologiju. Rentgenski snimci pokazuju posljedice bolesti i na početku bolesti ne pomažu u dijagnozi. Tomografija magnetnom rezonancom pokazuje upalu već u ranom stadiju bolesti. Kod dijagnosticiranja Morbus Bechterewa se dodatno traže i popratni simptomi kao što su upale očiju, zglobova, tetiva, crijeva itd.
Muškarci oboljevaju od ove bolesti češće od žena. Simptomi bolesti se javljaju prvi put u dobi između 25 i 45 godina. Uzrok bolesti još nije jasan, sigurno je da postoji genetski faktor.
Terapija bolesti bi trebala započeti što prije, da bi se smanjio intenzitet bolova i spriječio razvoj bolesti. Kombiniraju se terapija lijekovima, fizioterapija i vježbe.
Od lijekova se preporučuju antireumatici, po potrebi, a u težim slučajevima i glukokortikoidi u vidu tableta ili infiltriranjem. U nekim slučajevima se radi i terapija TNF alfa blokerima, gdje se utiče na imunološki mehanizam upala.
Terapija kretanja pomaže da se bolovi ublaže i ostane aktivan. U zavisnosti od razvijenosti bolesti preporučuju se sportske aktivnosti kod kojih se koriste svi mišići i zglobovi kao što je plivanje, trčanje na snijegu, brza šetnja, vožnja biciklom, kao i neki sportovi sa loptom.
Fizioterapija dovodi do smanjenja bola i upale, a koriste se masaža, terapije ultrazvukom, elektroterapije i hidroterapije.
Bez obzira da li se radilo o akutnim ili hroničnim bolovima, oni ukazuju na grešku u sistemu, nekada i na ozbiljno oboljenje kao što je Morbus Bechterew, te je zato neophodno da se obratite ljekaru i potražite njegovu pomoć.
Kako se reumatska oboljenja liječe?
U terapiji se koriste mnogi ljekovi, a koji lijek će lekar da vam prepiše zavisi od tipa reumatskog oboljenja. Ne postoji lijek koji leči sam uzrok bolesti, ali lekovi su tu da smanje simptome i poboljšaju kvalitet života pacijenta. Izuzetak je infektivni artritis koji nastaje kada se organizam zarazi određenim virusom ili bakterijom (tu spada i artritis koji se razvija u lajmskoj bolesti, tj. nakon ujeda zaraženog krpelja) i u tom slučaju se koriste antibiotici i sl. lekovi.
Obično se prepisuju analgetici (paracetamol…), nesteroidni antiinflamatorni lekovi (ibuprofen, diklofen, naproksen, acemetacin, ketoprofen itd), lokalni analgetici koji se utrljavaju na mjesto bola, derivati hijaluronske kiseline ili neki od ,,ozbiljnijih’’ ljekova kao što su kortikosteroidi ili biološki ljekovi.
Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, smanjuju upalu i bol, ali je oprez potreban kod osoba koje imaju problema sa želudcem, kao i kod srčanih bolesnika pa je neophodno lekaru prijaviti prateće hronične bolesti. Ukoliko se javi mučnina, bol u želucu ili sl, obavezno treba prekinuti terapiju i posetiti ljekara. Acemetacin spada u grupu „sigurnijih“ nesteroidnih antiinflamatornih lekova a vrlo efikasnih. Brojne studije pokazuju komparativno efikasnije dejstvo nego diklofenaka, uz mnogo veću bezbednost. Acemetacin se brzo i u velikoj meri akumulira na mestu upale. Ima originalno antiinflamatorno dejstvo. Pored toga što inhibira sintezu prostaglandina acemetacin sprečava i denaturaciju belančevina, oslobađanje histamina, aktivaciju komplementa, antagonizuje bradikinin i serotonin, sprečava oslobađanje hijalorunidaze i stabilizuje ćelijsku membranu.
U kortikosteroide koji se koriste u liječenju reumatskih bolesti spadaju ljekovi kao što su prednizon, kortizon, solumedrol, hidrokortizon i oni smanjuju upalu i imuni odgovor. To su ljekovi koji dužom upotrebom imaju određena neželjena dejstva i prepisuje ih isključivo lekar. Tokom terapije potreban je ljekarski nadzor
Biološki ljekovi su lekovi novije generacije koji su dobijeni genetskim inženjeringom i oni blokiraju određene puteve u razvoju upalnog procesa. Među njima su etanercept, adalimumab, infliksimab, rituksimab… To su ozbiljniji lekovi koje prepisuje isključivo ljekar kada na osnovu dijagnoze i zdravstvenog stanja pacijenata.
Proizvodi hijaluronske kiseline zamenjuju prirodni sastojak zglobova koji služi da „podmaže“ zglobove, a vjeruje se da ga kod osoba sa reumatskim bolestima ima manje. Postoje injekcioni preparati koji mogu da se daju direktno u zahvaćen zglob i privremeno pomažu da se smanji bol i poboljša njegova pokretljivost.
Ne postoji lek koji leči uzrok bolesti, ali se upotrebom ljekova, izbalansirane dijete, određene fizičke aktivnosti i relaksacionim metodama bolest može držati pod kontrolom i poboljšati kvalitet života •